Ubijanje života: živeti u prošlosti

Koliko često osećate da ne možete dalje? Koliko god se trudili, živite u prošlosti. Kao da nosite težak teret koji vas vuče na dno, kao živi pesak iz koga ne ožete da se izbavite…Ovo je čest problem sa kojim se srećem u radu sa klijentima u radionicama terapijskog pisanja, i svaka napisana reč vredi mastila i papira.

„Pusti“, kažu vam prijatelji. Zvuči tako jednostavno, a osećate koliko je tako teško. Gotovo pa ne moguća misija. Ne možete prestati da se držite za nezadovoljstvo ili izdaju. Svaki put kada želite da idete dalje, prošlost pleni vašu nepodeljenu pažnju. Stalno čuči u stomaku i podseća vas na da je tu.

Razmišljanje je neobična navika. To je kao gledanje loših filmova na Netfliksu. To se dešava kada nemožemo da se oslobodimo prošlosti. Opsednuti smo idejom da se tužne priče igraju bez prestanka u našoj glavi. Što više gledamo životni film, to nas više boli. I postanu obrazac neašeg mišljenja i doživjaja sebe isveta oko nas. Neprimetni. Tihi ubica našeg života.

Šta ako vam kažem da je moguće zaustaviti proces stanlog preživljavanja prošlosti i života i događaja koji su odavno prošli? Ali, prvo da shvatimo zašto zapnemo i postanemo robovi sopostvene životne istorije.Obično negativne.

Prestanite da se gubite u prošlosti

Ako ne možemo da promenimo prošlost, zašto je i dalje živimo?

Prema neuronaukama, mozak različito tretira negativne i pozitivne informacije. Negativna iskustva zahtevaju više razmišljanja i stoga se temeljnije obrađuju. To dovodi do toga da naš mozak postaje bolji u pamćenju neželjenih događaja.

Oživljavanje tužnih uspomena čini da se osećamo kao hrčak u točku – koliko god se trudili, ne možemo napred.

Ne možete promeniti način na koji vaš mozak radi. Ali možete se istrenirati da siđete sa točka. To zahteva presecanje emocionalne vezanosti za prošlost, posebno negativnih iskustava.

Obično teško prihvatamo da nas je neko povredio. Prepoznavanjem nesrećnog kraja osećamo se slabo i neugodno.

Eckhart Tolle  jednom je rekao, „Postoji tačna ravnoteža između poštovanja prošlosti i gubitka sebe u njoj. Možete prepoznati i naučiti na greškama koje ste učinili i onda kreni dalje. To se zove praštanje sebi “.

Shvatate poentu. Da biste nastavili dalje, morate da preoblikujete svoj odnos sa prošlošću. Terapija pisanjem i vežbe za raskidanje sa prošlošću predstavljaju odličan način da to i konačno i uradite.

Kako prestati sa stalnim razmišljanjem o prošlosti

1. Prestanite da se trudite da budete heroj svoje priče

Svi smo povređeni. To je tužno i sramotno – niko ne želi da izgleda slabo. Zbog toga konstruišemo našu idealizovanu verziju prošlosti. I krivite druge umesto da preuzmete svoj deo odgovornosti i razumevanja za ono što se dogodilo.

Sve u životu ima početak i kraj. Ne trebate nastaviti preispitivati svoju prošlost da biste je održali u životu. Pomirite se s krajem, posebno ako je bio ružan, i krenite dalje.

Pisanje pisama sebi i drugima u terapijskom pisanju nogo pomažu da zaista i uradite. Oslobađaju zglavljene emocije i doprinose boljei dubljem razumevanju događaja.

2. Ne dozvolite drugima da definišu ko ste vi

Optužujući druge kada stvari pođu po zlu, gubimo kontrolu. Dopuštamo im da definišu uslove kako živimo.

Ne možete da kontrolišete šta drugi ljudi rade, ali možete da kontrolišete kako reagujete. Fokusiranje na ono što su ljudi učinili (vama) odvlači pažnju. Vratite kontrolu nad onim čime možete upravljati i odlučite se za život pod vlastitim uslovima, a ne tuđim. U terapijskom pisanju pisanje priča ili terapuetske poezije pomaže nam da objektivnije sagledamo pravu prirodu traumatičnih događaja i krenemo dalje sa sopstvenim životom.

3. Naučite da praštate sebi

Kada nešto pođe po zlu, skloni smo da krivimo i sebe. Teško prihvatamo da grešimo i prepuštamo našem perfekcionističkom načinu razmišljanja. Otkačinjanje veza sa događajima u prošlosti pmoću vežbi terapijskog pisanja nam pomažu da zaista ostvarimo ovaj cilj.

Da li ste pogrešili? Dobro, svi grešimo to je prirodno i normalno. Naučite da praštate sebi. Greške se mogu ispraviti. Greške nisu konačno odredište, već stajalište koje nas priprema za putovanje. Moramo učiti od njih i nastaviti da idemo napred.

4. Ne dozvolite da vas problemi definišu

Kada toliko zaglavimo u problemu, postaje teško odvojiti događaj od onoga ko smo. Prema Ekartu Tolu, mi takođe stvaramo i održavamo probleme jer nam oni daju osećaj identiteta.

Vaše priče vas oblikuju, ali ne definišu vaš identitet. Ne dozvolite da gorko iskustvo postane ono što ste. Otpuštanje prošle priče stvara prostor za nove. Usredsredite se na ovde i sada i budite u miru sa sobom.

5. Izgradite teflonski um

Sve naše borbe potiču od vezanosti. Toliko smo zaljubljeni u nekoga da ne možemo da odvojimo „ja“ od „mi“. Toliko smo strastveni u svojoj karijeri da dopuštamo da nam nazivi poslova definišu identitet.

Nema ništa loše u tome što volimo nekoga ili naš posao. Problem je kada smo toliko vezani za njih da nam strah od gubitka ne dozvoljava da danas uživamo u njima.

Otpuštanje prošlosti nije zaboravljanje onoga što se dogodilo, već ispuštanje naših očekivanja. Ne patimo jer je veza završena. Patimo jer smo želeli da to traje večno.

Umesto da dozvolite da vam se slomljena očekivanja zaglave u umu, poštujte pozitivna iskustva – i prošla i sadašnja.

Pustite ljude i stvari da odu

Većina ljudi ne može da se oslobodi prošlosti jer ne ceni svoju sadašnjost. Preoblikovanje odnosa sa prošlošću zahteva da prestanemo da razmišljamo o tome kako stvari treba da budu i prihvatimo ih onakvima kakve jesu.

Kao što je Dalai Lama rekao, „Vezanost je poreklo, koren patnje; otuda je ona uzrok patnje“.

Otpuštanje prošlosti ne znači da stvari nisu bile dobre dok su trajale. Radi se o sećanju dobrih trenutaka, umesto da omogućite nesrećnom završnom oblaku čitavo iskustvo.

Želite li da se oslobodite prošlosti? Počnite tako što ćete ceniti ono što imate ovde i sada: svoju sadašnjost. Većbe terapijskog pisanja su zato vaš terapuet uvek pri ruci.

4 razloga zašto se ne menjamo

RAZLOG 1. Ambiciozni ljudi su velika manjina. Većina ljudi sumnja u sebe. Svi mi – u nekom obliku ili obliku – zaglavljeni smo u zemlji Nedođiji..

Jedna od najtežih ali najkorisnijih veština je sposobnost da izbalansirate svoje aspiracije sa realnošću. Pesimista i idealista oboje promašuju poentu.

Poenta je u tome da budete optimistični u pogledu vaše budućnosti, ali pogledajte stanje u društvu, vašu okolinu i okolnosti bez ružičastih naočara.

Mnoge od ovih istina sede tik pod vašim nosom. Intuitivno znate da su istinite, ali suočavanje sa njima u glavi znači nelagodnost.

Uspeh ili neuspeh u životu dolazi od toga koju vrstu nelagode odaberete.

Možete izabrati nelagodnost suočavanja sa stvarnošću, donošenje odluka za promenu i potreban dijalog koji je potreban za oba.

Možete izabrati i nelagodnost racionalizacije vaše situacije, laganje za sebe i izgovore.

Izbor je na vama. Po mom iskustvu, i na osnovu onoga što sam primetio, uzimanje neugodnosti unapred može da bude strašno u kratkom roku, ali dugoročno je izuzetno korisno. Izbegavanjem istine ublažavamo nelagodnost u kratkom roku, ali se ona uvek vraća i nastavlja sve dok ne učinite nešto u vezi s tim.

RAZLOG 2. SVET NIKAD ANEĆE PRESTATI DA TE GNJAVI. Većina ljudi greši misleći da će jednog dana biti kraj životnim mukama. Oni misle: „Ako mogu dovoljno da radim, onda bih jednog dana mogla da se odmorim.“ Ili, „ovo radim samo sada, tako da jednog dana mogu da radim ono što zaista želim sa svojim životom.“ Greška je misliti da će na kraju stvari biti drugačije na neki fundamentalni način. Neće. Nikad kraja. Dokle god se život nastavlja, kreativni izazov je boriti se, igrati se i voditi ljubav sa sadašnjim trenutkom, dajući svoj jedinstveni dar.

Da li ste se ikada osećali kao da životne okolnosti pokušavaju da vas slome? Upravo kada ste poboljšali svoje finansije, auto se pokvario. Probudiš se na pogrešnoj strani kreveta, dođeš na posao kod gnusnog šefa i odeš kući ravnodušnom bračnom drugu. Svaki put kada napravite korak napred, odete tri nazad. Neizbežno, baš kad pčnete da rastete, nešto ili neko pokušava da vas obori. Ako bi vam samo život dao malo odmora, vi kažete sebi, imali biste dovoljno energije da se potrudite da postanete uspešni. Duboko u sebi verujete da uspeh obezbeđuje bekstvo od životnih problema. Misliš da si imao dovoljno prihoda, slobode i pozitivnih iskustava u životu … sranje bi prestalo.

Nije i nikada neće.

U stvari, kada gurate da uradite nešto izvan kutije – pokrenite biznis, napišite knjigu, postanite umetnik, izrežite sopstvenu rutu – ne samo da će se stvari pogoršati pre nego što postanu bolje, i dalje ćete morati da radite da održite ono što ste postigli. Ljudi svih vrsta imaju problema. Milijarderi imaju problema, holivudski glumci, Dalaj Lama imaju problema. Oko svakog ugla, baš kada pomisliš da si pobedio, život će naći način da vidi od čega si napravljen. Ali tu je lepota u borbi života kada gledate na pravi način. Kada te život testira, imaš priliku da dokažeš da si otporan.  

Skoro svaki put kada vas život testira, nećete želeti da u njemu pronađete priliku. Nikada ne gledam pozitivno na izazov ili teškoću odmah, ali nakon što se prođu iluzije, gledam da napravim korak u pozitivnom pravcu.

Probajte. Vremenom to čini čuda.

RAZLOG 3. UVEK ĆE BITI ONIH KOJI MA SE NE SVIĐAŠ. Nije bitno šta radite, koliko ste dobri od osobe koju ste, ili koliko ste se brinuli o poslu koji radite za svet, nekome se nećete svideti. Ako ste autor, neko će napisati negativnu recenziju vaše knjige ili ostaviti loš komentar na vašem blogu ili FB stranici. Ako pokušavate da učinite nešto što drugi žele da nastavite, ali nećete, oni će suptilno pokušati da vas potkopaju, ponekad pod maskom da su „zabrinuti“. Sve što predstavite javnosti je leglo kritike.

Ako želiš da utičeš na svet, moraš da malo ojačaš. U stvari, ne želite da vas svi vole. Univerzalno voljeni ljudi su često dosadni. Nemojte se plašiti da govorite istinu, jer to može povrediti nečija osećanj. Nemojte sakriti svoje poklone da bi se drugi osećali ugodno oko vas. Njihova sumnja pripada njima, a ne vama. Svaki minut koji ste proveli brinući se o mišljenjima drugih je trenutak koji ste mogli potrošiti na poboljšanje svog života ili tuđeg.

Ljudska priroda želi da bude prihvaćena. Vaš mozak guštera ne želi da bude „proteran iz plemena“. Ali razmislite o tome koliko ste zaokupljeni sobom. Koliko se brinete, sumnjate i bojite se nevidljivih emocionalnih čudovišta. Ako primenite svoje iskustvo na druge ljude, shvatićete da ne obraćaju pažnju na vas. Ako obraćaju pažnju na vas, onda to znači da njihovo mišljenje nije vredno brige, jer uspešni ljudi nemaju vremena ili potrebe da se fokusiraju na akcije drugih ljudi.

Okrenite se sebi i stvarajte nove svetove.

RAZLOG 4. ZADOVOLJSTVO JE SVE NA SVETU. Potpuno zadovoljstvo ne postoji. Barem za one koji nisu monasi. Čak ni oni možda neće moći da tvrde da su potpuno odvojeni od svojih ega. Ako ste minimalistički i opsednuti brojnim stvarima koje nemate, još uvek živite životom usredotočenim na objekte – čak i ako ih nema. Izgleda da ne postoji lek za želju. Bez obzira na to koliko su čisti naši ciljevi i zadovoljstvo, oni su i dalje ukorenjeni u želji, čak i ako je to želja da se ništa ne želi.

Zadovoljstvo lako može postati i skrovište. Kada ljudi kažu „Ne zanima me novac“, oni bi zaista mogli da kažu „Ne znam kako da zaradim više.“ Kada neko kaže „Ne moram da budem uspešan“, to može značiti „Bojim se da pokušam“.

Dobro je biti iskren prema sebi. Nema ništa loše u tome što želiš više. Prihvatite da ćete uvek želeti više, ali dajte sve od sebe da proslavite svaku pobedu na putu. Sreća dolazi od napredovanja u ostvarivanju vaših najviših ciljeva u životu. Možete se pretvarati da ste „zadovoljni“ ili biti iskreni prema sebi i preduzeti korak u pravcu svojih snova.

Sreća dolazi od napredovanja u ostvarivanju vaših najviših ciljeva u životu. Možete se pretvarati da ste „zadovoljni“ ili biti iskreni prema sebi i preduzeti korak u pravcu svojih snova.

Kad prestati sa samoanalizom

Mnogi ljudi preteruju sa analizom i samoanalizom svojih misli, emocija i ponašanja, što može direktno da ih odvede u ruminaciju: preterano bavljenje nagativnim događajima iz prošlosti. Oni tada prestaju da žive ovde i sada i počnu da žive u prošlosti koja je nepovratno prošla. Kao da pokušavaju da zaustave i vrate vreme, što je nemoguća misija.

Umesto da otpuste ove događaje i krenu dalje, oni lako skliznu u prežvakavanje stalno jednih te istih događaja, često potpomognuti brojnim kvazi psiho teorijama, što ih direktno odvodi u začarni krug anksiozniosti i depresije. Umesto da se bave praktičnim rešavanjem životnih problema, postanu taoci sopstvene prošlosti.

Kako Ruminacija funkcioniše

Većina ljudi nema nameru da razmišlja o svojim problemima. Većina nas želi da bude srećna i želi da se fokusira na misli koje nas čine srećnim. Problem nastaje kada nam se desi nešto zaista frustrirajuće, preteće ili uvredljivo – nešto što je teško prihvatiti – i ne možemo to da pustimo.

Možda pokušavamo da to shvatimo u svom umu, pokušavamo da naučimo iz toga, ili možda samo tražimo potvrdu da to nije trebalo da se desi. Međutim, koji god da je razlog, ne možemo prestati da razmišljamo o tome, a kada razmišljamo o tome, postajemo uznemireni.

Definišući aspekt razmišljanja koji ga razlikuje od redovnog rešavanja problema je neproduktivno negativan fokus koji zauzima. Ruminacija može uključivati prelaženje detalja situacije u nečijoj glavi ili razgovor sa prijateljima o tome.

Kako se ruminacija razlikuje od emocionalne obrade?

Ako ne razmišljamo o svojim problemima, kako se možemo nadati da ćemo ih rešiti ili naučiti iz procesa? Da li treba da se fokusiramo samo na pozitivno? Zar ne žrtvujemo rast i rešenja ako se s vremena na vreme ne fokusiramo na neprijatne situacije? Ovo je važno pitanje; poznavanje srećne sredine između ignorisanja problema i upuštanja u razmišljanje može nam uštedeti mnogo stresa.

U osnovi, ruminacija uključuje negativne misaone obrasce koji su impresivni ili se ponavljaju. Mnogi ljudi skliznu u razmišljanje kada pokušavaju da obrade svoje emocije, ali se „zaglave“ u negativnim obrascima ponavljanja prošlih bolova bez pomeranja ka rešenjima ili osećaju razrešenja.

Ono što razlikuje ruminaciju ili „zaostajanje u problemima“ od produktivne emocionalne obrade ili traženja rešenja je to što ruminacija ne generiše nove načine razmišljanja, nova ponašanja ili nove mogućnosti. Ruminativni mislioci neprestano prolaze kroz iste informacije bez promena i ostaju u negativnom načinu razmišljanja.

Ruminacija može na neki način biti čak i „zarazna“; moguće je da se dvoje ljudi upusti u „supromišljanje“ i održava negativnu situaciju živom između sebe uz malo kretanja ka pozitivnoj.

Prepoznavanje ruminacije u sebi

Kako izgleda ruminacija i kako se razlikuje od produktivne emocionalne obrade? Ruminacija i emocionalna obrada imaju tendenciju da se fokusiraju na probleme i obično na emocije koje okružuju ove probleme.

Ruminacija, međutim, ima tendenciju da ima negativniji nagon – često uključuje misaone obrasce koji uključuju pesimizam i kognitivne distorzije i fokusiraju se uglavnom na negativne aspekte situacije. Nasuprot tome, emocionalna obrada može da počne na ovaj način, ali vodi ka prihvatanju i oslobađanju negativnih emocija, dok vas ruminacija drži „zaglavljenima“.

Znaci ruminacije

Kao opšte pravilo, sledeće mogu biti pokazatelji da ste možda upali u zamku razmišljanja:

  • Fokusiranje na problem duže od nekoliko minuta mirovanja
  • Osećate se gore nego što ste se na početku osećali
  • Nema pomaka ka prihvatanju i daljem rešavanju problema
  • Ništa bliže održivom rešenju
  • Isto tako, u razgovoru sa prijateljem, ako se oboje nakon toga osećate gore, verovatno ste se samo upustili u zajedničko negativno razmišljanje.

Šta učiniti sa ruminacijom

Od ruminacije može biti zaista teško odustati, posebno ako to ne prepoznate kao ruminaciju ili ne znate kako da prestanete. Otpuštanje stresa i besa može pomoći pri ruminativnom razmišljanju. Pravilno suočavanje sa negativnim emocijama takođe može pomoći u ruminaciji i osećaju stresa koji dolazi sa tim.

Pisanje kao terapija može mnogo da nam pomogne da prepoznamo prevaziđemo ove negativne obrasce razmiđljanja i da ih postepeno menjamoi usvajajući nove oblike mišljenja i prakitčno rešvanja životnih problema. U mojim radionicama pisanja učimo kako da efikasno steknemo alat i metodu za samopomoć koja nam pomaže u prevazilaženju ruminacije. Koncentrišemo se na život ovde i sada, i spoznajući uzroke iz prošlosti kreiramo realnu sadašnjicu i pravce rasta i razvoja u budućnosti.